Ivana Granoša slavila je u juniorskoj konkurenciji (1:07:29 sati), a ukupno je bila drugoplasirana, dok je Maja Urban bila ukupno brončana (1:09:29), a u svojoj dobnoj kategoriji (31-40 godina) zlatna. Katarina Šuvak (1:14:10) bila je brončana među juniorkama, Margareta Trconić (1:24:46) osvojila je srebro u kategoriji 41-50, a u istoj je kategoriji Aleksandar Tompa bio treći (1:06:27).
I u drugom dijelu prvenstva 1. hvatske odbojkaške lige na pijesku osječka KOP Retfala i dalje je bez repezentativke Matee Rajković. No, tu je ponovno i Anamarija Kezerić, koja je u prvom dijelu izostala zbog nastupa za reprezentaciju U22 u Litvi. Iz prvog dijela prvenstva u kojem su igrale kadetkinje i mlađe kadetkinje nosi se jedan bod, a za očekivati je daleko više osvojenih bodova u narednih sedam kola koje pored Kezerić igraju još i Tea Samardžić, Lara Martinko i Anamarija Marić.
Ljetne pripreme Inga Rukovanjski provodi u Osijeku spremajući se za jesenska natjecanja u ritmičkoj sezoni. Iako vikendima nastupa u odbojci na pijesku što joj donosi novi vid i fizičke pripreme sezona na pijesku prestaje prvenstvom Hrvatske 1. rujna, pa je sve aktualniji start i na parterima i turniri u rujnu i listopadu, te pojedinačno prvenstvo države u A programu za koje se priprema zajedno s Ninom Lončar, Lucijom Radolović i Barbarom Čuljak.
- Stvarno, deset godina sam čekao na još jednu europsku medalju. Sada je bila nešto sjajnija pošto je 2008. bila bronca. Mislim, apsolutno zasluženo. Već imam osam finala na europskim prvenstvima. Konstantno sam tu. Već četrnaest godina sam u samom europskom i svjetskom vrhu. Vjerojatno se ona poslovica „Tko čeka, taj i dočeka“ tako sad meni desila. Stvarno sam sretan jer sam ove godine u odličnoj formi, baš sam nekako tempirao od prvenstva Hrvatske kada sam pobijedio, potom srebro na Mediteranskim igrama, sada srebro na Europskom prvenstvu… Stvarno sve ide fantastično, onako po planu kako sam i htio. Ove godine je baš vježba sjela, koncepcija vježbe i način pripreme i psihološka priprema… Sve je sjelo onako kako treba i želim sad to samo podizati sve više i više jer vrlo brzo, za dva mjeseca, doći će nastup na Svjetskom prvenstvu u Dohi i već se okrećem tome. Jako sam ponosan i sretan jer sam uložio puno truda i rada u ovo. Svakodnevno treniram po pet-šest sati, i naravno, kada si uporan, i ne odustaješ nikada, kad-tad dođe na naplatu i kad-tad se uspiješ popeti na postolje i ostvariti svoje snove. Ponosan sam što sam očiti primjer onoga da jednostavno treba biti uporan, treba sanjati, a onda se ponekad snovi i ostvare. - nakon osvojenog srebra iskren je bio Robert Seligman